.

Toliko sam željela da to bude on! Visok, sa plavim krupnim očima, osmijehom koji osvaja, plava razbarušena kosa, gitara uvijek pri ruci. Svirao je najnježnije melodije na svijetu. Oh kako sam htjela da to bude on! Ali, nije. Nismo uspjeli, bez obzira na to što on i dalje čvrsto vjeruje da ćemo biti zajedno, sad…

Nastavi čitanje →

.

Pomislio sam na jednu priču o posejanoj pšenici i ranom mrazu, setio sam se crnih gumenih čizama, jata vrana na ogolelom bagremu, i velike, tople, tapacirane ruke, koja me je vodila duž preorane, nepregledne njive. Emilija mi je spustila ruku na kolena. – Nešto nije u redu? Privukao sam je sebi, i odmah je pronašla…

Nastavi čitanje →

.

koliko košta ova sloboda i košta li uopšte? stvarno mi se ne da razmišljati o kajanju, što mora bit će. zar je toliko pogrešno što želim tako živjeti? bez okova, izgovora, pregovora, ugovora, lanaca, stotinu propuštenih poziva, pedest nedgovorenih poruka, stotinu i jedna laž, lupanje šakom od zid dok prsti ne prokrvare. život je previše…

Nastavi čitanje →

Iza određene tačke ne postoji mogućnost povratka. Do te tačke treba doći.

Zašto svi pričaju u moje ime? je li nečim odajem nesposobnost govora, ili ljudi oko mene prosto imaju potrebu da govore umjesto mene?! ubacuju mi svoje riječi u usta, a ja ih ne prihvatam u čemu je trik? stvarno bih voljela da znam jer od ovog trenutka, meni više ništa nije jasno..

Nastavi čitanje →

jebeš draga postmodernizam, bebasta mekoća tvog mliječnog vrata zaslužuje ljubavnika, a ne postdiplomca

hoću da mi daš da te se svakog dana napijem kasno je sad za uvođenje uvjerenog režima navukao sam se na tvoj ukus u ustima na to kako se razlivaš mojim krvotokom i kako se upumpavaš u moje patetično srce hoću da te pijem svaki dan žestoko …

Nastavi čitanje →

sdfgh

moj najdraži dio dana je zora volim gledati kako se rađa i budi grad sve tajne noći se otkrivaju a u tome je magija volim i zalaske sunca, i noć jedina emocija koju ne mogu da sakrijem je stid kao semafor koji smjenjuje crveno žuto zeleno na praznoj cesti u tri ujutro ne treba čovjeku…

Nastavi čitanje →