Možda se ipak sve u dobro pretvori.

Ponekad volim nedjelje.

Nedjelja je za ljenčarenje u krevetu, podsjetnik da je sutra ponedjeljak kojeg mrziš.
Blaga glavobolja od sinoćnjeg izlaska, i osmijeh na licu kad se sjetiš kako si provela to veče.

Ova nedjelja je kišovita, srećom.
Prvi jutarnji čaj, i kasni doručak uz novi album Hurts.a – volim ovakva jutra.
Čitaš blogove, gledaš slike, zaustavljaš momente.
Ne želiš da isplaniraš dan, jer je nedjelja spontana i lijena.
Vjerovatno cijeli dan nećeš izaći iz kuće, niti iz piđame ili omiljene tri broja veće trenerke.
Doneseš kao nekoliko odluka šta obaviti u narednoj sedmici, i pola od tog nećeš ispuniti, ali nema veze, jer ovako se osjećaš korisno.
Kosa je podignuta u čupavu punđu, stan miriše na jesen, stare knjige, i prženice.

Obaviš poslove po stanu, napokon presložiš police, zamotaš se u dekicu, legneš pored prozora i posmatraš ulicu. Mokra je, i iskrena. Ljudi žure po kiši, nema ih puno.
Ne poželiš da si negdje drugo, jer treba ti mir i samoća.
Jer, nedjelja za to i služi.

Ponekad volim nedjelje.
Volim ovakve nedjelje.

Jesen je, znači.

Image and video hosting by TinyPic

2 komentara

Komentariši