Možda se ipak sve u dobro pretvori.

Ponekad volim nedjelje. Nedjelja je za ljenčarenje u krevetu, podsjetnik da je sutra ponedjeljak kojeg mrziš. Blaga glavobolja od sinoćnjeg izlaska, i osmijeh na licu kad se sjetiš kako si provela to veče. Ova nedjelja je kišovita, srećom. Prvi jutarnji čaj, i kasni doručak uz novi album Hurts.a – volim ovakva jutra. Čitaš blogove, gledaš…

Nastavi čitanje →

sad na jastuk pada sjena tvoga tijela

Stojim na prozoru dnevne sobe i pijem svoju prvu jutarnju kafu dok se uporne zrake sunca rugaju mom izblijedjelom licu.. Razmišljam o prošloj noći, i rukama prelazim preko svog vrata prekrivenog tvojim tragovima. Začuđujuće, ne osjećam se loše niti isprazno. Proletje mi kroz glavu, šta bi on mogao reći da vidi tragove tvojih usana na…

Nastavi čitanje →

.

I want to grow away from all the petty little world we exist in. I want to leave it all behind, all the petty little thoughts about unimportant little things, things that’ll be forgotten a hundred years from now anyway. There’s a level somewhere where everything is solid and important. I’m going to try to…

Nastavi čitanje →

Stvar je bila u tome da se izabere prava greška, a ne pogrešna.

Umjetnost mi je krišom donijela ono što mi je život na prevaru oteo. Slobodu. Ona mi je vazda bila saveznik i pomagala mi je da se iščupam iz lanaca melanholije i da mi pogled na sunce ne skrnave rešetke. Uspjela je prečesto da mi da krila, da se vinem i da ga oberučke zagrlim. Ali,…

Nastavi čitanje →